Vijesti , Mena , Afrika ,

Ekonomija Tunisa „čeka čudo“

Douz, Tunis -  veći dio prošle nedelje, javnost je obratila pažnju na Sousse, morski gradić u kojem je  naoružani napadač otvorio vatru  na turiste 26. juna, ubivši 39 ljudi.

Masakr se desio tri mjeseca nakon što  su dva naoružana napadača ubili  19 turista u Bardo Narodnom muzeju u glavnom gradu Tunisa.

Dok napadi privlače međunarodnu pažnju, nedavni nemiri na osiromašenom jugu Tunisa predstavljaju podsjetnik da se ova zemlja suočava i sa pritiskom ekonomskih i socijalnih problema.

Četiri godine nakon ustanka iz 2011. godine kada je svrgnut dugogodišnji diktator Tunisa Zine El Abidine Ben Ali, ljudi sve više postaju frustrirani sa nedostatkom ekonomskih dividendi iz revolucije.

U nedjelju, predsjednik Tunisa je proglasio vanredno stanje govoreći da "nastavak prijetnje" sa kojom se Tunis suočava vodi zemlju u "ratno stanje".

Nedavno, u pustinjskom gradu Douz u Tunisu, Taher i Abdullah, dvojica muškaraca u 20-im godinama koji su zatražili da njihova prezimena ne budu objavljena, su sjeli u obližnji kafić kako bi raspravljali o svom nezadovoljstvu sa ekonomskom situacijom Tunisa.

Izvan kafića, glavna ulica koja vodi do centra Douza je posuta sa kanisterima plina.

Dvije zgrade dalje od kafića, se nalazi policijska stanica na kojoj se vide zadimljene, crne rupe u fasadi gdje su nekada bili prozori i vrata.

Taher i Abdullah, zajedno sa ostalim mladićima iz grada, su istjerali policiju i Nacionalnu gardu iz Douza 5. juna, i spalili njihove stanice nakon sukoba u kojem ih je policija spriječila  da vrše mirne demonstracije, zbog slabog zapošljavanja i nedostatka ekonomske transparentnosti u Tunisu.

"Još od revolucije, nijedan od naših zahtjeva nije ispunjen", rekao je Abdullah za Al Jazeeru. "Možda su zahtjevi ljudi na sjeveru ispunjeni, ali ne i u Douzu. Kao da pripadamo Alžiru."

"Mi želimo zapošljavanje. To je naše pravo kao građanina Tunisa. Želimo ista prava kao što imaju ljudi koji žive na obali", dodao je Taher.

On je rekao da još od vremena nezavisnosti Tunisa od Francuske 1956. godine, primorske regije zemlje dobijaju povlašteni tretman i neproporcionalnu korist od razvoja – što je zajednički stav među ovim zajednicama. 

Sukobi u Douzu su se desili nakon mjesec dana protesta zbog zapošljavanja u susjednom Governoratu Gafsi koji je ugasio proizvodnju fosfatnog rudarstva u Tunisu.

Ova dva incidenta su najnovije manifestacije tinjanja ekonomske frustracije na jugu Tunisa.

Ove frustracije bi  povremeno planule od ustanka 2011. godine, koji je i sam proizašao iz ekonomskih problema i državne represije.

U Metlaoui, rudarskom gradu u Gafsa guvernaratu, 29-godišnji Nadhim Gafsi i njegova supruga očekuju svoje drugo dijete.

Gafsi nikada nije imao posao osim služenja pića u lokalnom kafiću.

"Ako bi [moja zarada] bila dovoljna da se brinem o svojoj porodici, ne bih protestovao", rekao je za Al Jazeeru.

Uprkos važnosti fosfatnog rudarstva za ekonomiju Tunisa, Gafsa ima najveću stopu nezaposlenosti u zemlji sa 26,2 posto. Ukupna stopa nezaposlenosti u Tunisu je 14,8 posto.


Na mjesec dana, muškarci iz Gafse i drugih nezaposleni iz Metlaoui i okolnih gradova su obustavili proizvodnju Gafsa Mining Company (CPG) koja je u državnom vlasništvu.

Njihov štrajk je počeo 5. maja, nakon što novoimenovani guverner u regiji nije ispunio obećanja o zapošljavanju koje je dao njegov prethodnik.

"Obećali su nam radna mjesta, a nismo ih dobili", rekao je stanovnik  Gafse za Al Jazeeru.

"Utjecaj je bio ogroman," izjavio je Fadhel Hamida, administrator u CPG, za Al Jazeeru.

On je objasnio da CPG rizikuje da izgubi neke od svojih stranih klijenata od konkurencije iz drugih zemalja, a kompanija gubi oko 1,5 miliona dolara u proizvodnji za svaki dan koji radnici provedu u štrajku.

Tunis inače proizvodi oko 8 miliona tona fosfata godišnje. No, u prvih šest mjeseci 2015. godine, CPG je proizveo samo 1,5 milijuna tona, prema Ibrahimu Shimi, koordinatoru za rudarstvo u toj regiji.

Ako štrajkovi budu ponovo pokrenuti, posljedice mogu biti katastrofalne za CPG i ekonomiju Tunisa.

"Iskreno, ako ne sredimo ovu situaciju na odgovoran način, fosfatna kompanija bi se mogla ugasiti zbog štrajkova - a to bi bilo katastrofalno i za region i za cijelu zemlju", rekao je Shimi.

Štrajk u Gafsi se završio 8. juna nakon što je vlada obećala da će poslati izaslanika u region kako bi saslušao zahtijeve demonstranata. 

Vlada je također najavila da će ispuniti svoja prethodna obećanja o zapošljavanju do 15. jula i uspostaviti regionalni razvojni fond uz podršku CPG.  

U Kebili guvernaratu, u kojoj se nalazi Douz, vlasti su obećale da će stvoriti industrijske zone, investirati u saobraćajnu infrastrukturu i stvoriti regionalni razvojni fond podržan od strane nacionalne naftne kompanije Tunisa i drugih naftnih kompanija u Guvernaratu. 

Također su najavili da će otvoriti online portal koji će pružiti transparentnost ekstraktivne industrije Tunisa. 

Planovi vlade su bazirani na principu pozitivne diskriminacije kako bi se pomoglo da unutrašnjost regije Tunisa prevaziđe desetljeća ekonomske marginalizacije, prema riječima Nejia, glasnogovornika vlade.

"[Neke regije] su zaboravljene već 50 godina. Možda bi one trebale dobiti nešto više pomoći", rekao je.  

Međutim, Faiez Akermi, glasnogovornik UGTT-a u Gafsi, je rekao da demonstranti i civilno društvo nisu zadovoljni rezultatima posjete vladinog izaslanika 15. juna.

Oni su očekivali da će posjetiti Metlaoui i druge rudarske gradove kako bi razgovarao sa demonstrantima. Umjesto toga, ostao je u glavnom gradu te regije.

"To je isti plan koji je obećao Ben Alija u 2009. godini, i ništa se nije dogodilo. Sve to je obećano i u 2011. godini i ništa se nije dogodilo", rekao je Akermi. "To je samo mastilo na papiru."

On je dodao da očekuje da će se protesti nastaviti u narednim sedmicama.

U Douzu, glasnogovornik Odbora za omladinu Abdelmajid el-Marzougi, je izrazio slično raspoloženje.

"Vlada se promijenila, ali je politika ostala ista", rekao je. "Iskreno, ne verujem njihovim riječima... moraju nam dati nešto konkretno."

Policija i Nacionalna garda tek treba da se vrate u Douz, a demonstranti planiraju nastaviti da vrše pritisak na vladu kako bi ispunila njihove zahtjeve.

Nekoliko političkih analitičara smatra da je izazov vlade u rješavanju ovih pitanja, više pitanje resursa nego volje, posebno problema koji su vezani za sigurnost. 

"Postoji volja", rekao je jedan analitičar. "Ali nemaju mnogo opcija... Oni nemaju novca, nemaju investicija; nemaju ništa za ponuditi."

"Čekamo čudo sa neba", rekao je Hamid, administrator CPG-a. "Ali nebo nas neće izvući."

Izvor: AlJazeera / APA.ba
Tags: Tunis ekonomija protesti