Teme , Okeanija ,

Militarizacija izbjegličke krize

Dana 27. avgusta, nova Australijanska Granična Policija (ABF)  je izdala saopštenje objašnjavajući da će, kao dio nečega što se zove Operacija Fortitude, ABF-ovi službenici zaustavljati prolaznike u Melbournu i zahtijevati da vide njihove vize.

Saopštenje je odmah izazvalo ogorčenje na društvenim medijima i nakon demonstracija nekoliko stotina ljudi, vlasti su otkazale operaciju, tvrdeći da je bila pogrešno shvaćena.

Iako je rasistička politika "Bijela Australija" bila glavni aspekt australijske Federacije do njenog ukidanja u ranim 1970-im, obavezni pritvor za izbjeglice je uveden 1992. godine. Konzervativna vlada John Howarda je napravila od odvraćanja veliku političku platformu.

Od tada, obje velike stranke u Australiji su započele oštru politiku protiv izbjeglica. Najkontroverzniji oblik uključuje optuživanja tražitelja azila koji dolaze iz osiromašenih naroda Papua Nove Gvineje i Naurua za seksualno zlostavljanje i nasilja.

Globalne prakse

ABF je nastao 1. jula po cijeni od 7 miliona dolara, kao rezultat nedavnog spajanja Odjela za imigraciju i Odjela za carine i zaštitu granica. Organizaciju vodi povjerenik Roman Quaedvlieg, bivši oficir australijske federalne policije.

Pet hiljada ABF-ovih službenika nose crne paravojne tunike. Većina ima ovlasti da nosi oružje, pritvara ljude i provodi nadzor.

Sve veća politka militarizacije izbjeglica u Australiji - bogatoj zemlji koja je u velikoj mjeri izolirana od saobraćaja svjetske populacije – odražava širi međunarodni trend. ABF odjekuje američkim iskustvom i to od američke granične patrole koja je razvijena od strane Agencije za zaštitu graničnih prijelaza i Odsjeka za carinsku nacionalnu sigurnost. Ova patrola čuva prijelaz iz Meksika sa jurišnim puškama i vojnom opremom, kao što su bespilotne letjelice, helikopteri i detektori pokreta.

Kao što je Todd Miller, autor Border Patrol Nation,  napisao: Američki pristup sigurnosti njihovih granica se izvozi drugim narodima, tamo gdje SAD ima interes - naročito Centralnoj Americi, ali i Iraku, Afganistanu i Južnoj Africi.

Ove sedmice, Izrael je najavio gradnju zida duž svoje granice s Jordanom kako bi odvratio ono što je premijer Benjamin Netanyahu opisao kao "val ilegalnih migranata i terorističkih aktivista".

U međuvremenu, u Europi, mnoge vlade usvajaju programe vojnog stila kako bi odvratile priliv izbjeglica, krive trgovce za ovu krizu i prijete da će uništiti brodove prije nego što se tražitelji azila ukrcaju.

Mađarske vlasti razmišljaju o korištenju trupa za kontrolu izbjeglica koji prelaze granice iz Srbije. Suzavci, helikopteri, bodljikave žice i psi su već raspoređeni. Grčka policija prijeti izbjeglicama sa palicama na otoku Lezbos, francuske vlasti su koristile suzavac na ljude koji su pokušavali prijeći Eurotunnel od Calaisa do Britanije, a makedonski zvaničnici su koristili šok bombe.

"Planiranje da se koristi vojska da bi se zaustavili azilanti u Bugarskoj i Mađarskoj je u najmanju ruku nepromišljeno," upozorio je komesar Vijeća Evrope za ljudska prava, Nils Muizniks, prošlog mjeseca. "Militarizacija granica je pogrešan odgovor na migracije."

Humanitarna retorika

Možda izgleda pomalo hiperbolički identificirati pojavu ABF-a u sklopu međunarodnog ratnog stanja sa izbjeglicama, pogotovo jer su vlade uzastopno opravdavale imigracijsku politiku Australije sa izrazito humanitarnom retorikom.

Kampove, tajnovitost, pa čak i odvraćanje brodova brane kao nužnost za spašavanje života jer navodno odvraćaju izbjeglice da prelaze opasne predjele Indonezije.

To nije rat protiv izbjeglica, kaže vlada - to je rat "za" izbjeglice: humanitarna intervencija koja sprečava davljenja.

Predstavljanje militarizovane granične policije kao humanitarnog poduhvata proizvodi konstantno pogrešne zagovornike za izbjeglička prava u Australiji, koji su rastrzani između njihovog  instinktivnog neprijateljstva prema raspoređivanju vojske protiv izbjegličkih brodova i njihove svijesti o azilantima koji se svake godine utope.

Korisno bi bilo onda da obratite pažnju na upečatljive paralele sa nedavnim ratovima Zapada, od kojih su mnogi također promovirani kao humanitarne misije. Postoje sličnosti između retorike o "ratu protiv terora" i retorike onoga što bismo mogli nazvati "rat protiv izbjeglica".

U 2003. godini, George Bush i Tony Blair su osvojili liberalnu podršku za operaciju Iračka sloboda, zagovaranjem misije koja je „nužna“ da bi se spasili ljudi iz Iraka od Sadama Huseina.

Isto tako, zapadni zračni udari na Libiju su pokrenuti kao operacija spašavanja civila od sigurne smrti. Obje intervencije su vodile direktno ili indirektno do velikih raseljavanja stanovništva.

Zaista, tehnologija i strategija koja je razvijena u "ratu protiv terorizma" - od autonomnih robotskih kamera do sigurnosnih senzora – je sada prilagođena ograničavanju kretanja ljudi.

Prema nekim procjenama, "humanitarne intervencije" u Iraku i Afganistanu će na kraju koštati  Sjedinjene Države oko 6 triliona dolara. Mali dio brojke koja se mogla finansirati u sigurne projekte preseljenja za sve one koji bježe iz Sirije.

Izlivanje simpatije zbog nedavne smrti Aylana Kurdija pruža uvid o tome kako bi se moglo preoblikovati ovo pitanje.

Kurdijeva smrt je ohrabrila mnoge u Australiji, da počnu posmatrati izbjeglice kao ljude. Oni koji putuju u Australiju ne žele militarizovani imigracijski režim.

Umjesto toga, oni traže politiku koja će olakšati njihove legitimne zahtjeve. A njihovi zahtjevi su sasvim razumni.


Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku APA Agencije.

Izvor: AlJazeera / APA.ba
Tags: Izbjeglička kriza militarizacija rat Sirija Australija