Teme , Balkan ,

Kako možemo izgraditi još sigurniji svjetski poredak?

Rat u Siriji. Uspon Islamske države. Teroristički napadi u Sinaju, Parizu, Libanonu, Iraku i Tunisu. Obaranje ruskog aviona od članice NATO-a, Turske.

Ovo je pozadina događaja velike međunarodne konferencije o miru, sigurnosti i saradnju, koja se održala prošle sedmice u Beogradu, Srbija.

Govornici iz preko 20 zemalja – uključujući i mene – su se pozabavili ključnim pitanjem: kako možemo izgraditi još sigurniji svjetski poredak, gdje će zemlje - velike i male, poštovati nacionalni suverenitet i međunarodno pravo i gdje će dijalog i diplomatija zamijeniti rat i ratne opasnosti?

Međunarodna javna i naučna konferencija, održana u istoj zgradi, Sava centru u Beogradu, gdje je osnovan pokret Nesvrstanih 1961. godine, obilježava tri značajne godišnjice. 70. godišnjica Jalte i Potsdam konferencija, (između lidera SSSR-a, SAD-a i Britanije) i 40. godišnjicu Helsinškog sporazuma, kojim je uspostavljena Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi. Konferencija je prethodila sastanku Ministarskog vijeća OSCE-a koji će se održati u Beogradu u decembru.

Valery Giscard d'Estaing je posljednji preživjeli vođa onih koji su potpisali sporazum u Helsinkiju 1975. godine, a ovaj bivši francuski predsjednik je putem video govora otvorio ovu konferenciju. D'Estaing je podijelio svoja sjećanja na sporazum u Helsinkiju, kojeg je označio vrhuncem poslijeratnog detanta između Istoka i Zapada. On je podsjetio da su se zemlje složile na nemiješanje u poslove suverenih država - što je uključivalo i ideološki pritisak. Bivši francuski predsjednik je rekao da, iako je UN nesumnjivo bio uzrok mira, nije učinio koliko je mogao. On je zaključio govor pozivom na ukidanje europskih sankcija Rusiji i rekao da odnosi između Evrope i Rusije moraju biti "topli i prijateljski."

James Bissett, bivši kanadski ambasador u Jugoslaviji, je rekao da je poruka iz Jalte i Helsinkija bila "jednostavna i jasna." "Suverenitet ne može biti prekršen bez odobrenja Vijeća sigurnosti UN-a."

On je nastavio i rekao da "sada, sedamdeset godina nakon Jalte, alarmantno je jasno da su svjetski mir i sigurnost pod ozbiljnom prijetnjom i da se principi i obaveze Povelje UN-a i duh i namjere Helsinškog završnog akta ignoriraju ili krivično povređuju. Odgovornost za ovo leži prije svega na Sjedinjenim Državama."

Ambasador Bissett je pročitao popis zemalja širom svijeta, u kojima je došlo do američke vojne intervencije. "Upotreba vojne sile za takozvane 'humanitarne' razloge da bi se miješalo u poslove drugih suverenih država je dokazana katastrofa; uzrokuje neizrecivu smrt i razaranje u tim zemljama." Bissett je upozorio da je hitno potrebna reafirmacija Jalte i Helsinkija, "jer nam vrijeme može isteći."

Sadašnji predsjednik OSCE-a, Ivica Dačić, prvi potpredsednik Vlade Srbije i ministar vanjskih poslova Srbije, je rekao da je Helsinški sporazum primjer kako saradnja zamjenjuje konfrontaciju.

On je rekao da sada nažalost „ne postoje načela, samo politički interesi." On je naveo kao primjer, američke dvostruke standarde prema Kosovu i prema Palestini. Kada se Palestina željela pridružiti UNESCO-u, SAD se protivio tom potezu, ali su podržali ulazak Kosova. Moramo se vratiti na situaciju u kojoj se primjenjuju dosljedna načela, rekao je Dačić.

Andrey Kelin, iz ruskog Ministarstva vanjskih poslova, je rekao je da, iako bi NATO trebao da štiti mir, on je zapravo postao najveća prijetnja svjetskom miru i bio glavna destabilizirajuća sila u današnjem svijetu. On je istakao da je NATO ilegalno bombardovao Jugoslaviju 1999. godine – što se dogodilo bez odobrenja UNSC-a, što nije samo kršenje međunarodnog prava, nego i jasno kršenje Helsinškog sporazuma.

Vladimir Jakunjin, osnivački predsjednik Svjetskog javnog foruma, održao je moćan govor navodeći slabosti sadašnjeg neoliberalnog svjetskog poretka - gdje su beskrajan rat i povećanje nejednakosti postali norme.

Podaci o nezaposlenosti mladih u Europi - ponekad i do 60 posto - su bili apsolutni skandal. Socijalne države koje su postojale u vrijeme sporazuma u Helsinkiju su zamijenjene "korporatokratijama." Moramo da se vratimo na pravedniji i stabilniji model koji smo imali u poslijeratnom svijetu.

Willy Wimmer iz Njemačke, stariji CDU-ov političar i bivši potpredsjednik Parlamentarne skupštine OEBS-a, je govorio o američkoj strategiji da se Evropa odvoji od Rusije. On je rekao da je važno da pokušaji Rusije da donese mir u Siriji uspjevaju.

Belgijski pisac i aktivist, Michel Collon, je upozorio da ne treba pasti na narativ "sukob civilizacija" kojeg promovišu zapadni neokonzervativci. Ono čega smo svjedoci u posljednjih dvadeset i pet godina, rekao je Collon, nema nikakve veze sa religijom, nego predstavlja "ponovnu kolonizaciju svijeta" od strane zapadnih elita, nakon pada Sovjetskog Saveza. Ovi "gangsteri" se povode za maksimom - ono što ne možeš kontrolirati, uništi. Ali prije nego što do toga dođe, laži. Collon je identifikovao pet principa zapadne ratne propagande. 1 - sakriti ekonomske motive sa "intervencijama". 2 - sakriti historiju koja okružuje ciljane zemlje. 3 – izvršiti demonizaciju neprijatelja a posebno lidera ciljane zemlje. 4 – reći da će intervencije pomoći 'žrtvama'. 5 – izvršiti monopolizaciju rasprava. Ovaj obrazac se više puta koristio prilikom intervencija Zapada od 1990. godine, istakao je.

Živadin Jovanović, predsjednik beogradskog Foruma za svijet ravnopravnih i ministar vanjskih poslova Savezne Republike Jugoslavije u vrijeme ilegalnog NATO bombardovanja ove zemlje u 1999. godini, je istakao zapadne dvostruke standarde u tzv. ratu protiv terorizma, pokazujući skrivenu podršku za Islamsku državu od strane zapadnih saveznika. "Moramo imati jednake standarde - ne možemo imati situaciju „naših dobrih terorista." 

U svom govoru – kojeg sam naslovio 'Povratak u budućnost u pravcu novog globalnog konsenzusa" - opisao sam progresivna dostignuća u Evropi i u mnogim drugim dijelovima svijeta, u periodu od Potsdama do Helsinkija, odnosno 1945-1975. Ekonomije su bile restrukturirane tako da odgovaraju većini. U mnogim zemljama je bilo mnogo zaposlenosti i glavna proširenja javnih/društvenih vlasništva. Bilo je to vrijeme sužavanja nejednakosti: u vrijeme Helsinškog sporazuma, jaz između bogatih i siromašnih u Velikoj Britaniji je bio najmanji u svojoj historiji. Spoljna politika je bila, ne slučajno, mirnija nego u ovom trenutku: prije četrdeset godina, jedini strani 'rat' Britanije je bio takozvani „Cod war“ zbog granica ribolova, sa Islandom.

Nažalost, većina dostignuća 'Les Trente Glorieuses' su uništena.

Počevši od 1979. godine u Velikoj Britaniji, novi, agresivniji neoliberalni ekonomski poredak je došao do izražaja, koji je dizajniran tako da odgovara finansijskim i korporativnim interesima manjina. Dok su se države na Zapadu postepeno zarobljavale sociopatskom, neokonformističkom i ratno huškačom elitom, naša vanjska politika je promijenjena. Cilj bi trebao biti da se zaustave beskrajni pozivi na rat kojih smo svjedoci još od pada Sovjetskog Saveza, te moramo povratiti naše države, tako da opet rade u interesu većine, kao što smo učinili u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata. To znači da trebamo raditi na fundamentalnim ekonomskim i demokratskim reformama. Više egalitaran demokratski svjetski poredak se može ostvariti samo ako imamo egalitarizam i istinsku demokratiju unutar vlastite kuće.

Potreba za dubokim ekonomskim i demokratskim promjenama u ratnohuškačkim zapadnim zemljama je također naglašena u govoru dr. Eva-Maria Follmer-Mueller, predsjednice Udruženja Mut zur Ethik iz Švicarske.

Suradnja, a ne konkurencija, je ključ. Moramo povećati društvenu povezanost i fokusirati se na lični koncept čovjeka. Pomak na veću povezanost ekonomije i društva, u kome djeluje direktna demokratija, predstavlja ključ za izgradnju mirnog društva - a kao posljedica toga, mirnijeg svijeta.


Izjave, stavovi i mišljenja izražena u ovom članku su isključivo stavovi autora i ne predstavljaju nužno i stavove APA Agencije.

Izvor: RT / APA.ba
Tags: svjetski poredak kriza vanjska politika mir pravednost