Teme , Azija ,

Ustavna kriza u Japanu dovodi do kraja demokratije

Jednog nedjeljnog popodneva 29. juna 2014. godine, na Shinjuku stanici u centru Tokiju, čovjek u svojim 60-tim se zapalio. Fotografije i video zapisi koji su objavljeni online su pokazali da je osoba u srednjim godinama u odijelu, obraćajući se okupljenima sa megafonom, popila bocu plina, dok se drugom natapala.

Čovjek je čitao anti-ratne poeme Yosano Akikoa, nacionalne legende, kao upozorenje svojim sunarodnicima, dok je njegov čin očajanja potpuno ignorisan od strane japanskih medija koji su tog dana izvještavali o trivijalnim i zabavnim pričama. Ovaj incident, kao i druge dramatične radnje protesta protiv politike premijera Shinzo Abea i Liberalno demokratske partije (LDP) su pokazatelji fundamentalne promjene u modernoj japanskoj politici koja vodi ovu zemlju na pogrešan put prema mišljenju većine javnog mnjenja u Japanu. Ljudi su vrlo ljuti, a ta ljutnja se ubrzano širi, te prema najnovijim statistikama, zastupljena je unutar 41 posto radno sposobnog stanovništva, uglavnom žena i mladih. U tom raspoloženju, Studentske hitne akcije za liberalnu demokratiju (SEALDs), grupa koja je pokrenuta 3. maja, 2015. godine, na Dan ustava, je poslužila kao buđenje za naciju. 30. avgusta 2015. godine u organizaciji najvećih demonstracija ikada u Tokiju, prema nekim procjenama je bilo 350.000 učesnika.

Reagujući na propuste politike nakon cunamija i nuklearnih katastrofa, te domaćih i stranih političkih propusta, japanski studenti su preuzeli odgovornost za svijest nacije.

Prema riječima Jeff Kingstona sa Temple University, "srž članova SEALDs pripada Studentima protiv Zakona o tajnoj zaštiti (SASPL) koji su protestovali protiv Abeovog zakona o tajnosti od februara do decembra 2014. Taj zakon je usvojen, ali odluka Abeovog kabineta, 1. jula 2014. godine, da samoincijativno reinterpretiraju član Ustava kako bi se omogućilo Japanu da ostvari svoja prava na kolektivnu samoodbranu su potakli još veće proteste. Promoviranje tako radikalnog zaokreta u sigurnosnoj politici Japana bez slijeđenja procedure navedene u Ustavu, procedure za reviziju ustava, je podstakla studente da izađu na ulice kako bi se očuvao konstitucionalizam."

Okuda Aki, 23-godišnji student Meiji Gakuin University i osnivač SEALDs je izjavio:  "Ako jedna vlada može promijeniti stvari samo sa svojim tumačenjem, onda se mijenja i sam ustav, a takva vlada onda može raditi šta hoće."

Ovaj duh prkosa i ljutnje na korumpirane vladajuće elite je bio prisutan i 20. oktobra na Shibuya stanici, tokom demonstracija u Tokiju na kojima sam prisustvovao kao član stranih medija. Na udaljenosti od oko 50 metara od najmanje 800 protestanata, NHK, japanski najveći javni emiter, je izvještavao o "slatkom Halloween kostimu" pored kipa Hachiko psa, koji je poštovan zbog vjernosti prema svom gospodaru. Bilo je zapravo vrlo izazovno posmatrati taj odnos koji NHK ima prema silama koje vode zemlju, bez obzira na svoju građansku odgovornost za milijune svojih pretplatnika i za građane demokratije. Dok su studenti u više navrata vikali "ovako  demokratija izgleda,"tri autobusa interventne policije su bila parkirana u blizini, u slučaju da demonstranti pređu granice trake koja je blokirala prostor događaja "Kawaii Halloween" - "slatki Halloween kostim," spektakl koji se odvijao u obližnjem trgovačkom centru.  

Japan je zemlja na raskrsnici, ne samo zbog ekonomskog modela koji je nadživio svoju korisnost u doba globalizacije i TPP-a, nego i zbog svoje političke elite koja krši zakone kako bi preoblikovala ovu zemlju u okvire ideologije. Gotovo svi ustavni stručnjaci su osudili ono što se može okarakterisati kao Abeov neustavni udar na državu, kao i bivši Vrhovni sud za pravdu i određeni broj bivših direktora kabineta Zakonodavnog Biroa. Koristeći Trojanskog konja unutar zakonodavne ispravnosti, Abe i LDP-a su naveli odluku Vrhovnog suda iz 1959. godine o slučaju Sunakawa, da bi opravdali svoju legitimaciju koja omogućuje Japanu da ostvari prava na kolektivnu samoodbranu, iako odluka u ovom slučaju nema nikakve veze sa tim.

Pored političkih inženjeringa, uslijedili su oni ekonomski, odnosno, zajednički napori Američke privredne komore u Tokiju i individualnih velikih stranih investitora u "obnovi" japanskog tržišta rada što je rezultiralo masama prekarijata koji sada rade u "Hacken" - "privremenom sistemu" zapošljavanja za plate koje su u stagnaciji u posljednjih 25 godina. Na ideološkom frontu, Abeova administracija je predložila eliminacije programa humanističkih i društvenih nauka nacionalnog univerziteta da bi ućutkali sve moguće znakove neslaganja koji dolaze iz akademske zajednice.

Kao znakovi ovih socio-ekonomskih "Promjena" kojim se vrši galvanizacija ljudi na gubitničkoj strani jednadžbe (mladi, žene, nezaposleni, umirovljenici, seljaci), snažna taktika Abea i više nego entuzijastična podrška iz Washingtona postavlja pitanje njegove prave političke izborne jedinica. Na primjer, dok će Abeov zakon o državnim tajnama staviti tačku na bilo kakva ozbiljna izvještavanja o promjeni političke scene, te je naišao na protivljenje od japanske Federacije Bar udruženja, Reportera bez granica i japanske javnosti, Caroline Kennedy, američki ambasador u Japanu, je odobrila i podržala ovaj potez. U isto vrijeme japanske političke elite sve više posmatraju opoziciju kao teroriste i ne demokratske procese, dok politički plaćenici poput Shigeru Ishiba i Taro Aso (oba su članovi LDP-a), izjavljuju da "možemo naučiti neke trikove"od nacista.

Trik iz Asove opaske predstavlja mirnu i tajnu transformaciju Ustava Njemačke u nacističko sredstvo nakon parlamentarne pobjede u 1933. Ironično, ministar odbrane, Nakatani Gen, je napisao prije nekoliko godina da revidiranje Ustava po reinterpretaciji i zakonodavstvo ne bi imalo legitimitet. To je upravo politika koju sada treba da ostvari, pošto je LDP-ovo Vijeće nacionalne obrane odobrilo nacrt za puno naoružavanje ove zemlje 30. maja 2013. Iako promjene Abeove politike imaju rasprostranjenu opoziciju u društvu, jedine stvari koje je ojačavaju su poslovne zajednice i mediji. Poslovne zajednice su efikasno ovisne o beskrajnim finansijskim poticajima Abenomics-a, a zauzvrat, efektivno izazivaju bankrot zemlje u nivou omjera duga BDP-a od 250 posto, dok se ne radi ništa za rješavanje rastuće nezaposlenosti i siromaštva. U isto vrijeme, emisije zabavnog karaktera u medijima dobijaju najbolje termine. Rijetki glasovi kritike su proganjani, kao što je bio slučaj sa konzervativnim njemačkim dnevnikom, Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) i novinarom Carsten Germisom.

Nezadovoljni njegovim ličnim izvještavanjem, vladini dužnosnici su ga napali i pokušali da koriste svoje diplomatske misije u Njemačkoj kako bi dobio otkaz. Zanimljivo je da se slična priča također dogodila dok je ovaj novinar održavao niz predavanja o Fukushimi u 2012. Predavanju je prisustvovao japanski generalni konzulat u Chicagu, koji je tada uzimao bilješke i napustio predavanja ubrzo nakon toga. Mjesec kasnije, saznao sam kroz upotrebu Zakona o slobodi informacija (ZOSPI) za slučaj da je lokalna biblioteka u Libertvilu, Illinois, bila kontaktirana od strane japanske vlade iz ureda u Chicagu, te da dolazi jedan službenik kako bi razgovarao o predavanjima na temu Fukushime, te su zamijenjena sa plaćenim propagandnim programom pod nazivom "Kizuna." Razgovor je održan izvan ureda i nema zapisa o čemu se razgovaralo. Ovaj slučaj, kao i mnogi drugi, ukazuje na sistemski program propagande i manipulacije medijima koji omogućava da japanska vlada prodaje ono što se ne može prodati: njihovo skandalozno i krivično upravljanje katastrofom u Fukušimi i servilnost na strane sile, protiv interesa i mišljenja čitavog stanovništva.
SEALDs-ova iskustva pokazuju da se ono što je ostalo od demokratije u Japanu neće predati bez borbe. Tragedija japanske nacije je ponavljanje pokušaja da se ponovno oblikuje njihova historija u narativ koji služi samo vrlo istančanoj političkoj klasi. 


Izjave, stavovi i mišljenja izražena u ovom članku su isključivo stavovi autora i ne predstavljaju nužno i stavove APA Agencije.

Izvor: RT / APA.ba
Tags: Japan kriza demokratija ljudska prava ustav