Teme , Azija ,

Strana indirektna ulaganja u Sjevernu Koreju

Krajem novembra, veliki egipatski telekom i građevinska kompanija su objavili svoj kvartalni izvještaj. Orascom, kompanija koja je u pitanju, je priznala u ovom izvještaju da: "U pogledu upravljanja ove grupe, kontrola nad aktivnostima Koryolinka je izgubljena." Koryolink predstavlja Orascom poduhvat u Sjevernoj Koreji, a ova izjava jasno predstavlja znak da nešto ozbiljno nije uredu sa investicionim projektom u ovoj maloj istočnoazijskoj zemlji.

Dugogodišnji posmatrači Sjeverne Koreje, međutim, nisu bili iznenađeni ovim vijestima. Zapravo, to je bila očekivana nevolja koja se predviđala u uskom krugu posmatrača ove zemlje.

Orascom i telekom kompanija Sjeverne Koreje su stvorili Koryolink kao zajedničko ulaganje 2008 godine. Njegov zadatak je bio da pospješuje mobilne mreže. Uspjeh projekta je premašio sva očekivanja, a broj pretplatnika je do sada vjerojatno oko tri miliona.

Na neki način, Orascom je imao sreće: Za razliku od široko rasprostranjene percepcije, ekonomija Sjeverne Koreje je snažno porasla u posljednjem desetljeću, uglavnom zbog nastajanja tržišnih snaga da nastave biti sakrivene iza furnira staljinističke retorike i krilatica. Značajna manjina mještana sada može priuštiti mobilni telefon.

Kao rezultat toga, Orascom je zaradio mnogo novca, a egipatska administracija očekuje da će dobiti nešto od zarade iz Sjeverne Koreje. Međutim, to nije ono što su njihovi sjevernokorejski partneri (čitaj vlada) željeli da se dogodi. Investitori su im rekli da bi bilo mnogo bolje, ako bi zarada bila reinvestirana natrag u Sjevernoj Koreji. Kad su to odbili, stvari su se brzo promijenile.

Birokratski neuspjeh

Najveći problem je kurs. Sjeverna Koreja zapravo ima dva kursa. Zvanični, koji bi trebalo da se koristi prilikom bankovnih transakcija sa stranim vladama i kompanijama, varira između 100 i 130 u odnosu na dolar, te nezvanični, koji je oko 7000 u odnosu na dolar.

Pošto je cjelokupan profit Koryolinka u lokalnoj valuti, ovo pitanje stvara razdor. Predvidivo, egipatska strana insistira na službenoj stopi, dok vlada kaže da treba iskoristiti tržišne stope, ali čak i to je teško ostvarivo, jer takva stopa zvanično ne postoji.

Kada Orascom nije želio prihvatiti sjevernokorejske zahtjeve, našao se pod pritiskom. Na kraju, Sjeverna Koreja, uz kršenje prethodnih ugovora, je osnovala još jedan mobilni operater, a Orascomovo osoblje koje radi u zemlji se suočilo sa sve većim poteškoćama.

Ovaj preokret je možda šokirao odbor Orascoma, ali sve ovo slijedi poznati obrazac kojeg je svjestan svaki posmatrač Sjeverne Koreje. Orascom investicija može biti velika, ali slični događaji su se desili i prije. Kompanije i vlada Sjeverne Koreje su pokazali da ne žele dijeliti profit sa svojim prekomorskim partnerima kada strane investicije ostvare više nego što se prvobitno očekivalo.

Priča o Xiyang Grupi, rudarskoj kompaniji iz kineske provincije Liaoning predstavlja poučan presedan. Nakon što je društvo završilo izgradnju rudnika rude u Sjevernoj Koreji 2012. godine, osoblje je izbačeno, a njihove investicije eksproprisane.

Kao rezultat toga, kineska kompanija je izgubila oko 45 miliona dolara. U to vrijeme, to je bilo najveće državno oduzimanje privatnih stranih investicija u Sjevernoj Koreji.

Xiyang Grupa je objavila obimnu dokumentaciju, ali je ubrzo otkrila da čak i uz veliku podršku od kineske vlade, ne može oporaviti svoju investiciju.

Zapravo, spisak investicija koje su krenule naopako je impozantan. Jedan kineski biznismen mi je nedavno rekao: "Znam da postoji samo jedan način da zaradite novac u Sjevernoj Koreji: Zamolite ih da plate unaprijed. Inače, bićete prevareni."

Postoje dobri historijski razlozi za ovaj razvoj događaja. Sjeverna Koreja nikad nije imala iskustva suočavanja sa originalnim, bona fide stranih komercijalnih ulaganja.

Bilo je zajedničkih ulaganja, kao kada su sovjetske kompanije gradile luke i industrijska postrojenja u Sjevernoj Koreji od 1945. do 1990. godine pomoću novca sovjetske vlade. Bilo je također slučajeva da kineske kompanije rade isto.

Međutim, implicitna pretpostavka od strane Moskve i Pekinga u to vrijeme je bila da se može očekivati dobit od tih investicija. Te investicije su bile strateška pomoć u nesreći.

Jednostavno pravilo

Sjevernokorejska vlada je pokazala neuobičajeno visok nivo interesa za strane investicije, u posljednjih nekoliko godina. Međutim, čini se da ne shvataju jedno jednostavno pravilo: Strani investitori dolaze da zarade novac i oni obično žele da taj novac izvuku iz zemlje, uz iznos koji se obračunava u odnosu na realan kurs.

Za Sjevernu Koreju, koja je uvijek gladna čvrste valute, takve ideje su anatema za njihove ciljeve; a ni centralna vlada niti sjevernokorejske kompanije ne mogu podnijeti da vide kako novac teče iz Sjeverne Koreje u džepove već "bogatih stranaca."

Ovo je vrlo tužno stanje stvari. Sjeverna Koreja se mijenja, njena ekonomija, koja je bila očajna, je sve bolja, ali ako njihovi čelnici ne počnu shvatati da se ne isplati varati strane investitore, vjerojatno će se boriti da pronađu kapital i znanje od ključne važnosti za održivi rast.


Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku APA Agencije.

Izvor: AlJazeera / APA.ba
Tags: Sjeverna Koreja ekonomija ulaganja Egipat investicije