Teme , Ekonomija , Rusija , Mena ,

Tursko-ruski ekonomski odnosi: samo smanjeni, ne i ukinuti

Kakva je šteta za ekonomske odnose između Rusije i Turske? Naravno, nije beznačajna. Moskva implementira mnoge mjere da kazni Ankaru za obaranje njihovog borbenog aviona ranije u novembru.

Ona je na crnoj listi određenih poljoprivrednih proizvoda, suspendovali su bezvizni režim, poništili čarter letove ruskim turistima u Turskoj, maltretirali vozače kamiona na graničnim prijelazima, signalizirali da će biti smanjen broj transportnih dozvola i uveli restrikcije na turske državljane koji su zaposleni ili žive na ruskoj teritoriji.

Dmitrij Medvedev, ruski premijer, je čak zaprijetio da će prekinuti saradnju na "velikim projektima". Ubrzo nakon toga, Aleksandr Novak, ministar energije, je najavio da su zaustavili pregovore o goasovodu Turski tok. Glasine su se proširile da su obustavljeni i pre-građevinski radovi za Akuju nuklearnu elektranu u Turskoj. Turske građevinske firme koje imaju unosan posao u Rusiji su u opasnosti.

Obostrani gubitak

Turska ima dobre razloge za zabrinutost. Nakon što nije uspila da izvuče značajne trgovinske olakšice zbog zapadnih sankcija prema Rusiji, sada prima udarac. Kao i vlasnici hotela u Antaliji ili proizvođači voća i povrća u susjednoj provinciji Adana, ruski potrošači će sigurno podijeliti sa njima ovaj bol.

Kupci u Jekaterinburgu ili Pskovu će uskoro plaćati više za paradajz u lokalnom supermarketu, pošto i do 20 posto dolazi iz Turske. Ali, pošto će se gubici širiti u tankom sloju preko milijuna potrošača u Rusiji, turski izvoznici će postajati sve više ugroženi.

Postoje i razlozi da se očekuje da će energija, okosnica rusko-turskih trgovinskih veza, i dalje biti snažna.

Počnimo sa turskim tokom. Odluka da se odustane od toga je manje značajna nego što se čini. Projekt je najavljen od strane ruskog predsjednika Vladimira Putina tijekom posjete Turskoj u decembru 2014. godine, na veliko iznenađenje Turske i Gazproma. Ali u ovaj gasovod još nije uložen veliki napredak.

Moskva i Ankara su zaključane u dugotrajnom sporu oko cijena prirodnog plina. Krajem oktobra, BOTAS, turska kompanija za prirodni plin, je objavila da podvrgava Gazprom međunarodnoj arbitraži.

Rusija je već odustala od svog opredjeljenja, smanjivanjem godišnjeg kapaciteta gasovoda sa 63 na 32 milijarde kubnih metara (BCM). Turski donosioci odluka su bili zatečeni kada je Novak potpisao memorandum o razumijevanju sa Panagiotis Lafazanis, grčkim ministrom energetike, u junu, da se proširi turski tok u Grčku, što dovodi do trgovinskih terminala na grčkoj strani granice.

Još od 1980-ih, velika trgovina prirodnog plina  između Rusije i Turske ne može jednostavno biti sklonjena u stranu. Turska uzima oko jedne petine ruskih isporuka u Evropu, te je drugo najveće tržište Gazproma nakon Njemačke.

Za razliku od Europske unije, potražnja u Turskoj snažno raste zahvaljujući faktorima kao što su demografija, industrijski rast i širenje gasifikacije domaćinstava.

Potrošnja bi se mogla vinuti za 1,5 puta u narednih deset godina. Između 1990. i 2012. godine, proizvodnja energije iz prirodnog plina je porasla za deset puta, a uzlazni trend predviđa se da će se nastaviti barem do 2030. godine.

Uprkos političkim uplitanjima u komercijalne odluke Gazproma, kompanija će se držati 60 posto udjela koji ima na turskom tržištu što duže.  Tipičan primjer kako međuzavisnost ograničava ne samo kupce, već i izvoznike.

Energetska ovisnost

Može li se Turska osloboditi ovisnosti od ruskog prirodnog plina? Možda je to i moguće. Došlo je do živahne priče o udaljavanju od Rusije i Irana (drugog najvećeg dobavljača za Tursku) i pomaku prema Kurdistanskoj regionalnoj vladi u Iraku, Azerbejdžanu, Turkmenistanu i istočnom Mediteranu.

Na ponudi je također i ukapljeni prirodni plin iz Katra, Alžira i čak iz Nigerije. U posljednjih nekoliko dana, Ahmet Davutoglu, turski premijer, je posjetio Azerbejdžan dok je predsjednik Recep TayyipErdogan bio u Dohi na ugovaranju dodatnih zapremina ukapljenog prirodnog plina.

Zahvaljujući svom geografskom položaju, Turska teži da postane tranzitna zemlja ili čak trgovačko središte duž takozvanog Južnog koridora koji povezuje Evropu sa Kaspijskom regijom i Centralnom Azijom.

U Bakuu, Davutoglu je najavio da će Transanatolian Pipeline (TANAP) biti završen 2018. godine, godinu dana prije roka. Međutim, priliv 6bcm od kaspijskog plina će teško ostvariti remont na turskom tržištu i izbaciti Gazprom, iako će gotovo sigurno izazvati pad cijena.

Nuklearna energija

Šta je sa nuklearnom elektranom Akkuyu? Projekt od 20 milijardi dolara nikada nije imao siguran put zbog finansijskog modela prema kojem se zasniva i zbog samih razmjera projekta.

Turska vlada je bila voljna pružiti finansijske garancije ili poreske olakšice Rosatomu, koji posjeduje 100 posto kompanije koja će graditi ovaj objekat. Ako projekt bude otkazan, oštećenoj strani bi se trebalo platiti pozamašna naknada u iznosu do 15 milijardi dolara.

Turska i Rusija se stoga igraju mačke i miša; ni jedna strana ne želi da bude ona koja će platiti  obeštećenje. Rosatom je napravio značajne investicije u Akuju, pošto je već potrošio jednu milijardu dolara - ili znatno više, prema turskim zvaničnicima.

U isto vrijeme, za razliku od svoje retorike, Turska bi se mogla boriti da pronađe drugu kompaniju da preuzme ovaj projekt. Drugim riječima, suviše je rano da se otpiše ovaj dogovor. Postoji ironičan obrt, takođe, da će nuklearna energija smanjiti potrebu za električnom energijom iz elektrana koje koriste (ruski) plin.

Na kraju, kada je u pitanju nafta, Turska nije ovisna o Rusiji. Uvoz ruske nafte čini samo 3 posto ukupnog volumena. Također, ruski izvoz je uglavnom preusmjeren iz Crnog mora prema Baltiku.

Svakako, rusko-turske ekonomske veze prolaze kroz težak period. Ipak, osnove se nisu toliko promijenile. Ne vjerujem onima koji kažu da je sve gotovo. 


Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku APA Agencije.

Izvor: AlJazeera / APA.ba
Tags: Turska Rusija ekonomski odnosi