Teme , Afrika ,

Samo posredovanje može zaustaviti nasilje u Burundiju

Vijeće za mir i sigurnost Afričke unije (AU) je donijelo bez presedana odluku da pošalje 5.500 vojnika kao intervencijsku silu u Burundiju. Poznata kao misija afričke prevencije i zaštite u Burundiju, intervencijska sila ima za cilj da uguši pogoršanje političke krize.

Doista, ova odluka je došla u vrijeme kada su nedavni događaji izazvali zabrinutost o neposrednoj opasnosti da zemlja ulazi u građanski rat. Misija za utvrđivanje činjenica  Afričke komisije za ljudska prava je opisala pogoršavanje krize kao eskalaciju nasilja i kršenje ljudskih prava". Slično tome, šef UN-a za ljudska prava je upozorio da je Burundi "na samom pragu građanskog rata".

Ono što je izvanredno u vezi ove odluke jeste plan da se pošalje intervencijska sila "sa ili bez" pristanka vlade Burundija. Ovo je prvi put da je AU odlučila da rasporedi misiju intervencije čak i protiv pristanka države članice.

Ova povijesna odluka stavlja protagoniste krize Burundija u centar pažnje. To je vježba prisilne diplomatije u cilju izazivanja saradnji.

Stvarna vrijednost ove odluke zavisi od toga da li će snage biti raspoređene uz saglasnost vlade Burundija i koliko dugo će trajati okupljanje, organiziranje, opremanje i razvijanje.

Konsenzualno raspoređivanje

Raspoređivanje trupa uz saglasnost vlade je prva i preferirana opcija. Kao što je objašnjeno od strane američkog akademika Paul Williamsa, čak i ako vlada pristane na raspoređivanje sila, malo je vjerovatno da će vojnici biti na terenu dovoljno brzo u roku od nekoliko sedmica.

Logistički i finansijski izazovi su glavni faktori koji često usporavaju raspoređivanje trupa od strane AU-a. Što se tiče ostalih mirovnih operacija, uključujući i najveću misiju u Somaliji (AMISOM), AU mora mobilizirati više od 90 posto sredstava iz eksternih izvora, uključujući i one iz Europske unije i Ujedinjenih naroda.

Osim toga, članovi AU trebaju razgovarati o tome kako će podići 5.500 vojnika za intervencije. Organizacija također treba izraditi i usvojiti potrebne tehničke i pravne instrumente, kao što je operativni plan.

Prisilno raspoređivanje

Međutim, pokazatelji do sada ukazuju na to da vlasti u Bujumburi ne pristaju na slanje vojnika AU-a. Iako nisu sužbeno odgovorili, vlasti su objavile da neće dozvoliti upotrebu "stranih vojnika".

Odbijanje će efikasno staviti ovu misiju na čekanje. To se može reaktivirati i sprovesti samo kroz odluku Skupštine AU - tijela za donošenje odluka u AU - i rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a.

Osim ako AU ne održi vanredni samit, odluka o odobravanju raspoređivanja intervencijskih sila - koja nije u potpunosti zagarantovana - neće doći do kraja januara 2016. godine.

Proces dobijanja takvog odobrenja bi također mogao potrajati.

Alternativa

Prvi i važan neposredni korak bi trebao biti okupljanje za mirovne pregovore. Svaki dan koji prolazi bez razgovora stvara vakuum koji čini situaciju na terenu sve gorom.

Ne postoji politički putokaz za rješavanje krize unutar Burundija. Takav putokaz se može izvući samo preko međunarodnih mirovnih pregovora. Prema tome, ako se intervencija nastavi i uspije, njen uspjeh neće biti potpun bez multilateralnog političkog plana za krizu.

Međutim, do danas, nikakvi mirovni pregovori nisu sazvani u procesu posredovanja. Rezultat je vakuum koji je omogućio da se kriza razvija i da se prepusti sudbini i dobroj volji sukobljenih strana.

Bez pokretanja mirovnih pregovora, kriza će sigurno izmaći kontroli.

Fokus AU-a, te regionalnih i međunarodnih aktera, bi stoga trebao da bude na hitnom sazivanju mirovnih pregovora. Odluka za raspoređivanje trupa ne bi trebalo da dođe na račun razgovora.


Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku APA Agencije.

Izvor: AlJazeera / APA.ba
Tags: Burundi Afrika kriza sukobi intervencija