Teme , Ekonomija , Mena , Rusija , Evropa ,

Energetski odnosi između Turske i Rusije i buduća očekivanja

Dok su odnosi između Rusije i Turske doživljavali svoje najbolje razdoblje u historiji nakon 2002. godine, došli su na svoj vrhunac sa izjavom ruskog predsjednika Vladimira Putina tokom njegove posjete Ankari u decembru 2014. godine. Putin je izjavio da će projekat gasovoda Južni tok biti otkazan i da će, umjesto njega, bit pokrenut Turski tok. 

Međutim, izbijanje građanskog rata u Siriji je stvorilo turbulencije u odnosima između ove dvije zemlje; to je postalo jasnije nakon što se turski bombarder srušio u istočnom Sredozemnom moru u 2012. godini. Rast ovih napetosti se mogao i predvidjeti u posljednjih nekoliko mjeseci, pošto su dvije zemlje imale različite stavove u vezi sa Sirijom. Podrška Rusije Siriji je povećala diplomatske napetosti do tačke zabrinutosti za sigurnost, nakon 24. novembra, kada je oboren ruski vojni avion unutar granica Turske. 

S obzirom na uticaj ove napetosti na ekonomiju, kao i na sigurnost energetskog snabdijevanja, ne samo da će se stvoriti ozbiljni rizici i problemi u kratkom roku, nego se očekuje da će se postojeći rizici preokrenuti za Tursku i imati negativan uticaj na rusku ekonomiju, kao i na izvoz prirodnog gasa, posmatrano dugoročno. 

Ruski izvoz u Tursku: 25 milijardi dolara 

Iako je obim trgovine između Turske i Rusije prilično visok, trgovinski bilans je u velikoj mjeri na štetu Republike Turske. Prema podacima do 2014. godine, ukupni volumen vanjske trgovine između dvije zemlje je bio oko 31 200 000 000 dolara. Turska je imala trgovinski deficit od 19,35 milijardi dolara koje duguje Rusiji. U periodu januar-oktobar 2015. godine, obim bilateralne trgovine je nazadovao za 20,4 milijarde dolara zbog sankcija Rusiji, ekonomske krize i pada cijena robe. Trgovinski deficit Turske sa Rusijom je potom smanjen na 14,2 milijarde dolara. Kada uzmemo u obzir da je ukupni spoljnotrgovinski deficit od Turske u 2014. godini bio 84 500 000 000 dolara, 23 posto od ukupnog deficita potiče od trgovine sa Rusijom. Osim toga, iznos koji je Turska platila Rusiji za naftu i prirodni plin u 2014. godini je bio oko 12,8 milijardi dolara. 

Turska je drugo po veličini tržište prirodnog gasa za Rusiju 

Pošto je Turska drugo najveće tržište za ruski prirodni plin, ova situacija je izazvala da Turska postane visoko ovisna o toj zemlji za isporuke prirodnog plina. Zbog brzog ekonomskog rasta Turske i povećanja potražnje za energijom, potrošnja prirodnog plina je naglo porasla, a Turska je postala najveći kupac prirodnog plina u Europi. Potrošnja prirodnog plina u Turskoj koja je iznosila 14,5 milijardi kubnih metara u 2000. godini je povećana na 48,7 milijardi kubnih metara do kraja 2014. godine. 

U posljednje dvije decenije, Turska je imala drugu najbrže rastuću potreba za električnom energijom, odmah nakon Kine, i posvetili su najveću pažnju planovima za pretvaranje prirodnog plina u ranim 2000-im kako bi ispunili ovaj zahtjev, kao i izgradnju postrojenja koja imaju niske troškove ulaganja i zahtijevaju kratko vrijeme za izgradnju. Zajedno sa povećanom industrijskom potrošnjom i urbanom potrošnjom plina, to je dovelo do naglog porasta potražnje prirodnog plina u Turskoj. 

Turska je uvezla 49.26 kubnih metara prirodnog plina iz Rusije u 2014. godini, 54,7 posto od svog ukupnog uvoza prirodnog plina. Turska nema problema prilikom održavanja ukupne isporuke prirodnog plina i ravnoteže potražnje, ali je teško ispuniti vrhunac potražnje u zimskim mjesecima.

Azerbejdžan, Irak i istočno Sredozemlje može osigurati Tursku i potražnju za resursima 

Projekat Trans-gasovoda za prirodni gas (TANAP), koji je najvažnija karika u Južnom koridoru za gas koji ide kroz Tursku i Azerbejdžan, će početi u Azerbejdžanu i stići do Italije preko Turske. Ovaj gasovod će isporučiti 6 milijardi kubnih metara dodatnih količina prirodnog plina u Tursku sa početkom u 2019. U narednim godinama, Turska će imati priliku da kupuje dodatnih 15 milijardi kubnih metara prirodnog plina. 

U isto vrijeme, Irak je dogovorio izvoz 10 milijardi kubnih metara godišnje u Tursku 2019. godine, nakon što je postignut dogovor sa Kurdistanskom regionalnom vladom (KRG) u sjevernom Iraku. Turske i iračke strane još uvijek pregovaraju o uslovima i odredbama ovog projekta. 

S druge strane, bogate rezerve prirodnog plina u istočnom Mediteranu će hraniti tursko i evropsko tržište preko Turske. Ako odnosi između Turske i Izraela budu normalizirani i ako offshore izraelska polja nafte i plina budu razvijena zajedno sa novim cjevovodima, izraelski gas može biti uključen u importnu listu za Tursku u roku od tri ili četiri godine, otprilike do kraja 2019. Procjenjuje se da oko 5 milijardi kubnih metara godišnje može biti na raspolaganju nakon tog datuma. 

Pored resursa prirodnog plina koji mogu biti isporučeni u Tursku početkom 2019. godine, Turska vrši diversifikaciju svojih izvora prirodnog plina koja će dugoročno osigurati sigurnost snabdijevanja energijom. U isto vrijeme, to će dovesti do smanjenja troškova uvoza prirodnog plina u budućnosti. 

Udio Rusije u Turskom tržištu plina se može smanjiti nakon 2021 

Sporazum sa Rusijom za oko 8 milijardi kubnih metara plina će doći do kraja u 2021., a Rusija planira da odsiječe zapadnu liniju do tog datuma. Ove činjenice postaju značajnije nakon izjave Rusije da će turski tok biti zaustavljen. 

Iako će Turska igrati značajnu ulogu u pristupu resursima prirodnog plina daleko iznad potražnje, kao i komercijalizaciji tih sredstava isporučujući ih na europska tržišta nakon 2021. godine, može izvršiti diverzifikaciju svog portfelija umesto da radi samo sa dobavljačima visokih troškova i bude apsolutno zavisna od jednog dobavljača. U ovom slučaju, Plavi tok će ostati jedina izvozna linija Rusije za tursko tržište, a Rusija može izgubiti svoj dominantni položaj i udio na tržištu. Ista situacija se može javiti sa Iranom, od koga Turska kupuje najskuplji plin. 

Kriza između Turske i Rusije će se sigurno odraziti na energetski sektor, pošto energija predstavlja jedan od glavnih aspekata odnosa između ove dvije zemlje. Međutim, Turska bi se mogla suočiti sa većim rizikom u pogledu sigurnosti snabdijevanja energijom u naredne tri do četiri godine, sve dok ne pokrene nove projekte i druge alternative. Te nove alternative, koje će se realizirati u srednjoročnom i dugoročnom periodu, će osigurati sigurnost opskrbe Turske, dovođenjem resursa iz različitih zemalja i razvojem obnovljivih izvora energije bržim tempom. 

Rusija će se suočiti sa gubitcima od nekoliko milijardi dolara propuštanjem da održi više od 50 posto svog udjela u Turskoj, koje je drugo najveće tržište za izvoz plina i tržište sa najvećim rastom potražnje u Europi. 

U slučaju da se kriza nastavi i da Rusija ne promijeni svoj pristup, rezultati mogu dovesti do obustave sporazuma o izgradnji Akkuyu nuklearne elektrane, na veću štetu Rusije. Osim toga, ekonomski gubici sa kojima bi se Rusija mogla suočiti u trgovini između ove dvije zemlje bi mogli biti mnogo veći. Za Tursku, kriza sa Rusijom će biti važna prekretnica, jer će dovesti do ubrzavanja razvoja i davanja prioriteta energetskoj politici prema drugim izvorima i alternativnim energetskim projektima kako bi se osigurala sigurnost opskrbe energijom.

Izvor: DailySabah / APA.ba
Tags: Turska Rusija ekonomski odnosi